Vlašić - Planina kao magnet...

Vlašić, ta pitoma bosanska planina godinama uzrokuje ovisnosti kod onih koji je posjećuju.  Da li se na Vlašić stiže zbog izleta, poslovnog ručka, seminara ili zbog čistog interesovanja, to i nije bitno.   Najčešći izgovor onih koji prvi put dolaze, svodi se na činjenicu da su željeli i oni vidjeti i doživjeti planinu o kojoj su do tada samo slušali. I zaista, da li se tajna Vlašića krije u njenom geografskom položaju, mikro klimi, planinskoj rijeci Ugar ili pak u prelijepim omorikama, to se vjerovatno nikada neće saznati. Ipak, osjećaj smirenosti koji ova planina pruža 365 dana u godini, zaista je jedinstven i o njemu će Vam svjedočiti velika većina onih koji su je pohodili.

Da li su stigli iz pravca mjesta Turbe, regionalnim putem preko prevoja Gostilj, koji se najčešće i koristi tokom cijele godine, ili su u vansezoni stigli naizgled opasnijim, slabije održavanim, ali svakako atraktivnijim putem koji iz Travničkog naselja Kalibunar vodi preko prelijepog prevoja Galica, svi oni će svoje prve utiske o Vlašiću početi sticati prolazeći kroz podvlašićka sela, Šešići, Mudrike ili pak Vitovlje, ako dolaze iz pravca Skender Vakufa (Kneževa). Vrijedne domaćine koji se i sami sve više okreću prema turizmu, srest će uz dolazne puteve, kako na njivama uzgajaju organski zdravu hranu.

Vlašićki sir, nadaleko poznato ime ovog delikatesa, takođe se proizvodi u vlašićkim selima i zaseocima do kojih često ne mogu doći niti terenska vozila. Pašnjaci bogati svim vrstama planinskog bilja, svojim sastavom čine jedinstvenu kombinaciju prehrane stada ovaca, od čijeg mlijeka i nastaje Vlašićki sir. Proces njegove izrade je jedinstven i traži zaista mnogo truda, ali konačni proizvod je kruna tog rada. Naravno, globalno tržište i ovdje ima svoj uticaj, pa oni koji ne mare za tradiciju i kvalitetu, i svoje proizvode nazivaju ovim imenom, iako u svome vlasništvu nemaju niti ovce, a njihove krave Vlašić nisu vidjele ni na fotografijama. Što je najgore, takav proizvod najčešće prodaju na centralnom platou Sportskog centra Babanovac pa neinformisani gosti u konačnoj bvarijanti ni ne saznaju kakav je uopšte okus originalnog vlašićkog sira.

U svakome slučaju, želite li pravi Vlašićki sir, pravljen isključivo od ovčijeg mlijeka, najbolje je da se raspitate kod bolje informisanih domaćina i oni će Vas uputiti na proizvođače sira koji dostojno nosi ime planine Vlašić.

Babanovac je centralni, strogo urbani dio planine Vlašić. Karakteriše ga veliki broj objekata svih vrsta i namjena, a među njima su hoteli najviših kategorija, apartmani i vikendice. Naravno, na Babanovcu ćete pronaći i trgovinu mješovitom robom, trafiku, ali nećete Bankomate pa ćete za njihovo korištenje morati svratiti u Travnik. Osim navedenih, na Babanovcu se nalazi i veliki broj ugostiteljskih objekata, od klasičnih caffe-barova, kafića, do ćevapdžinica i pivnice. Posebnost današnjeg Babanovca ogleda se u činjenici da se udaljavanjem svega 400-500 metara od centralnog platoa dolazi u nedirnutu prirodu planine Vlašić, prelijepe livade i zdravu šumu. Šetačka tura do slapova rijeke Ugar, svima koji su je obavili, događaj je koji se duboko urezivao u njihova sjećanja, pa se sa velikim zadovoljstvom vraćaju svakoga ljeta.

Sportske aktivnosti su, ako i isključimo skijanje, još uvijek na minimumu organizacijskih mogućnosti. Ipak Hotel Pahuljica i Hotel Sunce raspolažu sa kombinovanim sportskim igralištima za svoje goste, ali i bazenima, pa će, uz pomenute predjele pogodne za šetnju, jogging, mountain bike i slične aktivnosti, ovi objekti imati šta ponuditi svojim gostima i korisnicima njihovih usluga.